Grupacija distributera nafte pokušava da u javnosti plasira narativ o mogućim poremećajima u snabdijevanju gorivom, pozivajući se na rast cijena na međunarodnim berzama. Međutim, građani treba da znaju da u ovom trenutku nema realnih razloga za strah od nestašice goriva, saopštili su iz MNE Stat, reagujući kako kažu, na “pogrešan narativ koji se plasira u javnosti od Privredne komore CG tačnije vlasnika pumpi i distributera naftnih derivata.”
Reagovanje prenosimo u cjelosti:
Pored njih javnost uzbunjuju i određeni političari i anlaitičari ali to možemo da shvatimo i razumijemo kao dnevnopolitička prepucavanja iako ova situacija nije naivna i bezazlena.
Naftni derivati koji se trenutno nalaze na domaćem tržištu, kao i značajan dio količina koje su u procesu isporuke, ugovoreni su i naručeni prije posljednjeg skoka cijena na svjetskom tržištu. Nabavke goriva se ne odvijaju po principu dnevnih berzanskih promjena, već kroz unaprijed dogovorene ugovore i planirane isporuke. Zbog toga trenutna berzanska kretanja nemaju direktan uticaj na gorivo koje se već nalazi u skladištima distributera ili je na putu ka Crnoj Gori.
Pored toga, komercijalne rezerve koje posjeduju distributeri dovoljne su za duži vremenski period, a uz njih postoje i državne strateške rezerve. Ukupno gledano, količine goriva na raspolaganju dovoljne su za više od dva mjeseca stabilnog snabdijevanja tržišta, što je više nego dovoljno da se prebrodi prvi talas poremećaja i sačeka stabilizacija cijena na međunarodnom tržištu.
MNE Stat: Građane ne treba da je strah od nestašice goriva, ali treba strahovati od pohlepe naftnih distributera i vlasnika pumpi
Gužve na pumpama u CG – Foto Mediabiro
Važno je podsjetiti i da zakon jasno propisuje način formiranja maksimalnih maloprodajnih cijena goriva u Crnoj Gori, koje se usklađuju u dvonedjeljnim intervalima. Taj mehanizam postoji upravo kako bi zaštitio tržište od naglih i nepredvidivih promjena, ali i kako bi spriječio špekulativna povećanja cijena.
Zato se nameće jedno legitimno pitanje: koliko puta smo čuli distributere da zahtijevaju hitno smanjenje cijena kada se tokom tog dvonedjeljnog perioda cijene na svjetskim berzama spuste? U praksi se tada gorivo prodaje po već formiranim, višim cijenama, a razlika ostaje kao dodatni profit kompanijama.
Upravo zbog toga, u situaciji kada tržište kratkoročno ide u suprotnom pravcu, principijelno je očekivati da distributeri pokažu istu mjeru odgovornosti. Dvije sedmice su period koji svaka ozbiljna kompanija može da amortizuje bez dramatizovanja situacije i bez pokušaja stvaranja pritiska na javnost i državu.
Građani, dakle, nemaju razloga da strahuju od nestašice goriva. Ono od čega treba strahovati jeste pokušaj da se globalne krize iskoriste kao opravdanje za povećanje profita na domaćem tržištu.