Naučnici predviđaju da će se zaustavljanje vodene struje Atlantskog okeana dogoditi sredinom stoljeća.
Važne okeanske struje koje preraspodjeljuju toplotu, hladnoću i padavine između tropa i najsjevernijih dijelova atlantske regije, zaustaviće se oko 2060. godine, ako se nastave trenutne emisije stakleničkih gasova. To je zaključak koji se bazira na novim proračunima Univerziteta u Kopenhagenu koji su u suprotnosti s najnovijim izvještajem Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC-a).
Suprotno onome što možemo zamisliti o uticaju klimatskih promjena u Evropi, možda nas čeka hladnija budućnost. U novoj studiji istraživači s Instituta Nils Bor Univerziteta u Kopenhagenu i Odsjeka za matematičke nauke, predviđaju da će sistem okeanskih struja koji trenutno distribuira hladnoću i toplotu između sjevernoatlantske regije i tropa potpuno prestati ako nastavimo emitovati isti nivo stakleničkih gasova kao i danas.
Grenlandske ledene ploče kriju tajne ranijih klimatskih promjena (foto:Pixabay)
Koristeći napredne statističke alate i podatke o temperaturi okeana posljednjih 150 godina, istraživači su izračunali da će se okeanska struja, poznata kao Termohalinska cirkulacija ili Atlantska meridionalna obrnuta cirkulacija (AMOC), prestati – sa sigurnošću od 95 posto – između 2025. i 2095. godine. To će se najvjerovatnije dogoditi za 34 godine, 2057, i moglo bi rezultirati velikim izazovima, posebno zagrijavanjem u tropima i povećanom brojem oluja u sjevernoatlantskoj regiji.
“Zaustavljanje AMOC-a može imati vrlo ozbiljne posljedice za Zemljinu klimu, na kao što je promjena načina distribucije toplote i padavina na globalnom nivou. Iako se hlađenje Evrope može činiti manje ozbiljnim, kako svijet u cjelini postaje topliji i kako se toplotni talasi jčešće javljaju, kolaps AMOC-a doprinijeće povećanom zagrijavanju tropa, gdje su rastuće temperature već dovele do graničnih životnih uslova”, kaže profesor Peter Ditlevsen s Instituta Nils Bor.
“Naš rezultat naglašava važnost smanjenja globalne emisije stakleničkih gasova što je prije moguće”, kaže istraživač.
Proračuni, upravo objavljeni u naučnom časopisu Nejčer Komjunikejšn, u suprotnosti su s rezultatom najnovijeg izvještaja IPCC-a, koji, na osnovu simulacija klimatskih modela, konstatuje naglu promjenu cirkulacije termohalina vrlo malo vjerovatnom tokom ovog stoljeća.
Prisutni su rani signali upozorenja
Predviđanje istraživača temelji se na opažanjima ranih signala upozorenja koje okeanske struje pokazuju kako postaju nestabilne. Ti signali ranog upozorenja za cirkulaciju termohalina ranije su prijavljeni, ali tek sada je razvoj naprednih statističkih metoda omogućio predviđanje kada će doći do kolapsa.
Istraživači su analizirali temperature površine mora na određenom području sjevernog Atlantika od 1870. do danas. Te temperature površine mora su “otisci prstiju” koji svjedoče o snazi AMOC-a, koji se direktno mjeri samo posljednjih 15 godina.
“Koristeći nove i poboljšane statističke alate, napravili smo proračune koji pružaju precizniju procjenu kada će najvjerojatnije doći do kolapsa cirkulacije termohalina, što prije nijesmo mogli učiniti”, objašnjava profesorica Suzan Ditlevsen s UCPH-ovog Odsjeka za matematičke nauke.
Cirkulacija termohalina funkcioniše u sadašnjem načinu rada od posljednjeg ledenog doba, kada je cirkulacija doista prestala. Primijećeno je da se nagli temperaturni skokovi dešavaju, otprilike, s svakih 1.500 godina Ovo su poznati događaji Dansgard-Ešger prvi put primijećeni u ledenim jezgrima grenlandske ledene ploče. U tim događajima klimatske promjene bile su ekstremne sa skokovima od 10-15 stepeni tokom decenija, dok se današnja klima zagrijava za 1,5 stepen tokom stoljeća.
Preveo i priredio: S. Đurđić
