Ove godine Svjetsko prvenstvo u fudbalu prošireno je na 48 timova, što je donijelo više prilika za manje poznate reprezentacije da se dokažu i naprave iznenađenja. Primjeri poput Kap Verdeta i Demokratske Republike Kongo pokazali su da je nivo takmičenja porastao, a pristup širem krugu zemalja dodatno je podigao uzbuđenje tokom turnira. Iako su veliki favoriti na kraju dominirali, upravo su autsajderi održavali visok tempo i neizvjesnost, što je doprinijelo atraktivnosti takmičenja.
S druge strane, predloženo proširenje College Football Playoff sistema na 24 tima nailazi na kritike, prvenstveno zbog ograničenog pristupa manjim konferencijama i problema sa kalendarom. Predlog koji bi gotovo u potpunosti rezervisao mjesta za timove iz velikih konferencija poput SEC-a i Big Ten-a ostavlja minimalne šanse za timove iz grupa srednjeg ranga, što je suprotno duhu inkluzivnosti viđenom na Svjetskom prvenstvu.
Dok je FIFA povećala broj učesnika iz manje zastupljenih regija, čime je povećala globalnu zastupljenost i interesovanje, CFP prijedlog uglavnom favorizuje već etablirane programe. To može dovesti do smanjenja uzbuđenja i smanjenja važnosti regularne sezone i konferencijskih prvenstava, što su ključni elementi američkog koledž fudbala.
Iako postoje tehnički izazovi u organizaciji većeg broja utakmica, proširenje CFP-a na način koji bi uključio sve šampione konferencija i zadržao konferencijske finale, uz prilagođavanje kalendara, moglo bi donijeti nove uzbudljive priče i veći pristup manjim školama. Kao što su Kap Verde i St. Peter's napravili nezaboravne trenutke na Svjetskom prvenstvu i NCAA turniru, slično bi moglo biti i u koledž fudbalu.
U konačnici, proširenje CFP-a treba da uvažava ravnotežu između kvaliteta i pristupačnosti, kako bi se sačuvala važnost regularne sezone, a istovremeno otvorio prostor za iznenađenja i širu zastupljenost. Svjetsko prvenstvo pokazuje da je to moguće i da takav pristup može obogatiti takmičenje i privući širu publiku.