Dugometražni igrani filmovi ‘Paviljon’ i ‘Roda’ publici pružaju duboko emotivno iskustvo, ukazujući na društvene nepravde, ljudsku odgovornost i snagu pojedinca u teškim životnim okolnostima, dok dokumentarni film „Treći svijet“ o grupi Haustor prikazuje priču o kreativnoj saradnji i sudaru različitih karaktera unutar benda.
To je sapšteno na pres konferenciji u okviru Filmskog festivala Herceg Novi, na kojoj su govorile ekipe igranih filmova koji su u konkurenciji za Grand Prix Filmskog festivala Herceg Novi – „Paviljon“ i „Rode“, kao i reditelj filma „Treći svijet“.
Glumac Zijah Sokolović, koji je u filmu „Paviljon“ lik Šumaher, rekao je da su sa rediteljem Dinom Mustafićem pokušali pronaći dimenziju ovog lika, njegov karakter koji na neki način pokreće svijet.
„Došli smo do zaključka da je Šumaher, iako lik sa određenim fizičkim ograničenjima: nepokretan, star i sam, zapravo ideja koja je prisutna u svakom čovjeku i potreba da se svijet pokrene, da se promijeni, ne nužno da postane ljepši, nego drugačiji“, rekao je Sokolović.
Osvrćući se na naziv filma „Paviljon“, Sokolović je ukazao da je to prostor u logoru gdje se nalaze ljudi.
„Danas se možemo osjećati kao da smo u jednom takvom paviljonu, unutar drugog, sve dok cijeli svijet ne postane jedan veliki paviljon. U filmu smo prikazali paviljon penzionera, svijet koji tu živi i umire, a mi povremeno provjeravamo je li im dobro, jesu li uzeli lijekove, kako provode vrijeme. Film nosi ideju da, iako znamo gdje su naši najbliži i koliko je tamo teško, često prihvatamo situaciju bez pokušaja promjene. Možda film ukazuje na našu licemjernost, žao nam je što je tako, ali ne možemo ništa promijeniti“, rekao je Sokolović.
Glumica Jasna Diklić, govoreći o svojoj ulozi Valerije, istakla je da joj nije bilo teško ući u taj lik, jer je u njemu prepoznala prostor blizak našem vremenu i generaciji.
„Mi takvih paviljona imamo i u Sarajevu. To je stvarnost, ne izmišljotina. Željela sam da držim taj odnos koji se tiče djece i onoga što se prenosi dalje. Najznačajnije mi je bilo da publika to prepozna, naročito mlađa publika. Strašno mi je važno da oni shvate da mnogi u trećem životnom dobu odustanu od sebe kao roditelja ili baka i deka. Radikalno riješe odnose sa najbližima, jer nisu uspjeli da ih zaštite, i to je jedna potpuno normalna reakcija ljudi koji su izgubili vjeru“, rekla je Diklić.
Govoreći o dimenziji nasilja u filmu, Diklić je kazala da koliko god zanemarivali različite oblike nasilja, da u našim društvima žene i dalje stradaju, tokom života, i od svojih partnera i od ostalih bližnjih.
„Valerija je sve to otrpjela, ali je zatvorila svoj problem i išla dalje. Ona ima svijest o tome, artikuliše ga i nalazi drugi način da preživi“, navela je Diklić.
Smatra da film ima važnu društvenu poruku i da dešavanja u paviljonu su vrlo realna.
„Ti ljudi imaju svoje živote, problematične u smislu osjećanja i odnosa. Publika u tome treba da vidi i vlastitu odgovornost, i da prepozna koliko su odnosi mogli biti ljepši, topliji i iskreniji“, kazala je Diklić.
Producent i direktor fotografije Mustafa Mustafić, kazao je da su dugo razmišljali o tehničkim rješenjima kako snimiti film, ali da su se na kraju odlučili da je najbolji izbor kamera iz ruke.
„Ne kamera iz ruke u modernom, uobičajenom smislu, koja se često trese, nego kontrolisana kamera iz ruke. Mislim da smo na taj način dinamizirali vizualni ritam filma i napravili unutrašnji ritam koji je publika dobro prihvatila“, rekao je Mustafić.
Dodao je da je u filmu učestvovalo pet država bivše Jugoslavije, a da je sam proces snimanja trajao pet godina, djelomično zbog pandemije COVID-19.
„Neki glumci su već bili odabrani, ali je pandemija odgodila snimanje. Bilo je rizično, jer je ovo ansambl-film, ali uspjeli smo ga završiti u mjesec dana“, naveo je Mustafić.
Smatra da je danas izuzetno teško snimiti film.
„Svakom ko uspije okupiti ekipu, tehniku i sredstva skidam kapu. Kasnije možeš imati primjedbe, ali trud da se film realizuje je ogroman uspjeh“, istakao je Mustafić.
Koproducentkinja Bojana Maljević podsjetila je kako je započela saradnja sa rediteljem Dinom Mustafićem na njegovom drugom filmu.
„Dino me je prije nekoliko godina pozvao i rekao: ‘Imam jedan scenario, volio bih da snimim svoj drugi film. Da li bi možda bila koproducent manjinski sa srpske strane?’ Bila sam prvi koproducent koji je ušao u ovaj projekat. Rekla sam mu: ‘Dino, sjajno, snimaš drugi film, to je veličanstveno. A ko je pisao scenario?’ Tada mi je odgovorio da je autor Viktor Ivančić. To je njegov prvi scenario, i bilo nam je žao što danas nije mogao da bude sa nama. Radili smo na ovom projektu zajedno od samog početka i meni je, kao producentkinji, bilo važno što Dino radi svoj drugi film, a Viktor svoj prvi,“ pojasnila je Maljević.
Posebno je istakla da je tema filma snažna i univerzalna.
„Ideja o zajednici marginalizovanih ljudi, onih koji su u ovom društvu najteže pogođeni, bila je veliki izazov i za mene, i sigurna sam za sve nas koji ga branimo. Dolazim iz zemlje koja se zove Srbija, i u kojoj zapravo ne postoji manje ili više marginalizovana grupa – svi smo na neki način deo tih marginalizovanih grupa, jer se kod nas odvija ozbiljna društvena revolucija“, rekla je Maljević.
Koproducent Dušan Kovačević kazao je da je reakcija crnogorske publike na premijerno prikazivanje bila snažna i emotivna.
„Vidjeli smo svi da je publika iskreno prihvatila ono što smo im ponudili na platnu. To je za nas najveća nagrada“, istakao je Kovačević.
Dodao je da ga je posebno dirnulo što su mnogi gledoci reagovali suzama, što, kako je naglasio, pokazuje da je film dotakao sve generacije.
„Najvažnije je što mladi prepoznaju prave vrijednosti i ostaju motivisani da ih njeguju u vremenu koje dolazi“, smatra Kovačević.
Govoreći o filmu “Roda” producent Ivan Đurović, istakao je da je film donio autentične priče iz crnogorskih i albanskih sela, a da su u njegovom središtu ženska iskustva i pitanja tradicije.
„Htio sam da pokažem kako u tradicionalnim zajednicama, u crnogorskim i albanskim selima, žene nose posebnu vrstu životne borbe. Njihove priče nisu mnogo poznate, a zapravo su od ključnog značaja za razumijevanje šire slike“, kazao je Đurović.
On je dodao da je film naišao na različite reakcije publike.
„Nije riječ o filmu koji publika pasivno gleda. Ljudi se prepoznaju u tim pričama i reaguje se emocionalno. To je za mene bilo najznačajnije, da su gledaoce pokrenule teme kojima se film bavi“, rekao je Đurović.
Ukazao je da je film sniman u realnom ambijentu, navodeći da publika odmah osjeti tu iskrenost.
„“Roda“ je i film o konfliktu i otporu. Žene u tim sredinama žive pod specifičnim pritiscima, ali ipak pronalaze snagu da kroz svoje odluke zadrže životnost i autentičnost. To je bila suština koju smo željeli da prenesemo“, jasan je Đurović.
Glumac Škumbin Istrefi, kazao je da lik kojeg igra odlikuje hrabrost, drskost i tradicionalnost, ali da je u suštinije vrlo kompleksan.
Kazao je da film nije prošao na nekim drugim festivalima, jer, kako je rekao, selektori više nisu filmadžije već predstavnici organizacija.
„Ako pokušaš nešto sakriti ili dati ‘sa strane’, publika to osjeti i reaguje. Ljudi u Herceg Novom su reagovali vrlo pozitivno, dok je u Prištini reakcija bila podijeljena, nekima se dopa film, a neki su smatrali da ljudska prava ne tretira na adekvatan način“, rekao je Istrefi.
Ukazao je da svaki film ima svoja pravila, ocijenjući da je osnovno da publika vidi autentičnost i iskrenost, „jer samo tako umjetničko djelo može imati pravu težinu.“
Koproducentkinja Marija Vlahović, kazala je da su projekat realizovani na način da svi segmenti budu lijepo urađeni.
„Mislim da je to čisti dokaz kvalitetnog rada, nešto što vrijedi i što se gleda“, istakla je Vlahović, dodajući da je upravo takvim pristupom film u prethodnom periodu dobio i nagradu najbolji za scenarij.
Govoreći o dokumentarnom filmu „Treći svijet“ o grupi Haustor reditelj Arsen Oremović kazao je danije želio snimiti nostalgično prisjećanje na 80-e godine niti klasičan biografski film pun anegdota i kritičarskih komentara.
„Od početka mi je bilo važno da ne radim film nostalgije, nego da probam začarati jedan svijet koji je mene kao klinca od 14 godina posebno taknuo. Haustor je uvijek bio drugačiji od drugih bendova, autentičan i autohton, i htio sam tu njihovu posebnu poetiku prenijeti na film“, pojasnio je Oremović.
Prema njegovim riječima, film nije samo priča o bendu, nego i o odnosima, saradnji i kreativnom sudaru različitih karaktera.
„Zanimalo me što je spojilo Rundeka i Sacherа, dva potpuno različita karaktera. Sacher u filmu kaže da jedan plus jedan nije dva nego tri, i upravo zato se film zove Treći svijet. Oni su stvorili jedan novi svijet, magiju svakodnevice i drugačiji pogled na stvarnost“, istakao je Oremović.
Za njega „Treći svijet“ nije tek dokument o bendu, nego i metafora o stvaralaštvu i preživljavanju.
„To nije eskapizam nego način da svakodnevicu učinimo zanimljivom. U vremenu kad smo bombadovani nazadnim idejama i površnim sadržajima, umjetnost je slabija, ali ako barem nekoliko mladih ljudi dotaknemo ovakvim filmom, onda to vrijedi, zaključio je Oremović.
Više informacija o programu FFHN tokom kojeg će biti prikazano više od 60 ostvarenja dostupno je na veb sajtovima https://filmfestival.me/ ihttps://www.hercegfest.me/ kao i na kanalima na društvenim mreža.
Pokrovitelji 38. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala su Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Opština Herceg Novi, sponzor m:tel, a izvršni producent Javna ustanova kulture „Herceg-fest“.
