Međunarodna pomorska organizacija (IMO) je na konferenciji u Manili 2010 donijela rezoluciju kojom preporučuje zemljama članicama da obilježe 25.06. kao Međunarodni dan pomoraca.
Na ovaj dan imamo obavezu ali i potrebu da javnosti skrenemo pažnju na naše pomorce, koji su neodvojiv dio globalnog lanca pomorskog i ljudskog resursa čijim velikim doprinosom se odvija međunarodna pomorska trgovina, održava svjetska ekonomija ali i građansko društvo uopšte.
Naši pomorci su u svakodnevno riziku u toku vršenja svojih radnih dužnosti i to često, nažalost i sve više, u zonama visokog rizika kao što su piraterija, ratna dejstva, pandemije, zabrane izlaska na kopno, itd.
Oni obavljaju svoje dužnosti na visoko profesionalnom nivou iako su tokom trajanja ugovora odvojeni od svojih najdražih, porodica, prijatelja, odsutnosti u porodičnim veseljima i žalostima…
Zato, nije slučajno rečeno da pomorac „jede kruh sa sedam kora“.
I pored toga, zahvaljujući tehničko-tehnološkom napretku, uspostavljanju novih humanijih radnih standarda koji se odnose na uslove ugovora ovo zanimanje i dalje ostaje aktuelno i obećavajuće za mnoge mlade ljude. Oprijedljenje za ovo zanimanje mlade ljude će naučiti na poštovanje radnih dužnosti, zadataka i pretpostavljenih, timskom radu, poštovanju i kulturi ophođenja sa drugim pomorcima različitih vjera, nacija, boje kože, kultura… To su vrijednostikoje se danas u poslovnom svijetu i te kako cijene i traže.
Takođe, naši pomorci imaju značajan uticaj na ostvarivanju ukupnog bruto društvenog proizvoda.
Dakle, bez dileme – „NAVIGARE NECESSE EST VIVERE NON EST NECESSE“ – „Navigati se mora a živjeti nije neophodno“.
UPKCG izražava pohvalu Ministarstvu pomorstva (Ministarstvo) da po prvi put, nakon donošenja ove rezolucije obilježava ovaj dan, iako je to bila obaveza i prethodnih ministarstava koji su imali pomorstvo u svom djelokrugu rada i odgovornosti.
Povodom ovog dana u obavezi smo da saopštimo da se ne primjenjuju, u potpunosti, zahtjevi međunarodnih konvencija koje se odnose na obrazovanje, obuku i izdavanje ovlašćenja pomoraca (STCW) kao i standardi za posredovanja pri zapošljavanju pomoraca (Konvencija o radu pomoraca – MLC 2006) što može da ima teške posljedice po pomorce. To je potvrdila Evropska pomorska agencija za sigurnost (EMSA) a svakako da to potvrđuje i naša stvarnost.
Za primjenu preuzetih međunarodnih standarda I nadzor najodgovornije je Ministarstvo i od njihovog efikasnog rada zavisi uspješnost primjene.
Institucionalna odgovornost Ministarstva je bila da organizuje rad na efikasan I funkcionalan način i da za te poslove obezbijedi ljudske i druge resurse. Nažalost, to se do sada nije desilo.
Svjedoci samo da Direktorat za pomorsku i unutrašnju plovidbu, čiji rad od kada je došao na njegovo čelo novi v.d. direktor Udruženje podržava, obavlja poslove i Direktorata za pomorsku privredu, pomorce i praćenje propisa. To nam govori da je djelokrug rada i odgovornost između ova dva direktorata izmiješan čime se značajno umanjuje efikasnost ali i odgovornost zaposlenih. Pored toga, stručni kapacitieti Direktorata za pomorsku privredu, pomorce I praćenje propisa su nedovoljni za obim I značaj poslova za koje su nadležni pa je hitno potrebno da se ovaj direktorat kadrovski ojača sa stručnim ljudima.
Ministarstvo je, na drugoj strani, najodgovornije i za donošenje, primjenu I nadzor zakonske regulative, što do sada nije slučaj.
U sistemu obrazovanja i obuke pomoraca, imamo pojave “platati (brevet) i nosi” (“cash & carry”). Primjena obaveznih uslova ili kriterijuma koji se odnose na predavače I ispitivače u sistemu obrazovanja I obuke pomoraca ne postoji u praksi. Udruženje, pozdravlja nedavnu odluku Ministarstva o podmlađivanju ispitnog kadra za sticanje zvanja I osposobljenosti pomoraca ali način na koji je to urađeno je neprimjeren i neprihvatljiv. U isti koš javno su stavljeni svi oni koji su svoj posao, dugi niz godina, obavljali časno i profesionalno sa onima koji su imali lične koristi.
Nemamo uređen sistem posredovanja pri zapošljavanju pomoraca pa imamo nelegalne pojedince koji se bave ovim poslovima odnosno imamo agencije iz okruženja koje su van sistema CG. Ovo za posljedicu ima da interesi pomoraca nijesu zaštićeni odnosno da država nije preuzela dio odgovornost za to. Zato imamo da pomorci plaću ukrcaj, da imaju štetne ugovore, da im je radno okruženje na brodu ispod standard, da I nakon iskrcaja ostaju neisplaćeni, itd. Sa druge strane, nemamo tačan broj aktivnih pomoraca, u kojim zvanjima i na kojim vrstama brodova rade, vrijeme ukrcaja/iskrcaja, itd. Na osnovu tih parametara Ministarstvo je trebalo da donosi politike za unaprijeđenje ovog vrijednog ljudskog resursa.
Još nemamo Kolektivni ugovor za pomorce koji rade na stranim kompanijama a koji je neophodan preduslov za zaštitu njihovih interesa. Zato pozivamo Ministarstvo da hitno, u tripartitnom dijalogu, pokrene donošenje ovog ugovora.
Kada se Ministar pomorstva hvali da organizuje “Ocean Race”, za koju smo razumjeli da je opredijelio milionsku sumu novca, onda ima obavezu i da obezbijedi efikasnu organizaciju i neophodne resurse u svom Ministarstvu bez kojih nema stvarne primjene preuzetih međunarodnih obaveza. Dosadašnje “reforme” o kojima govori Ministar su u suštini “pituranje preko ružine”, zato ga pozivamo da počne sa istinskim reformama.
