Crna Gora slavi 19 godina nezavisnosti. Za skoro dvije decenije moglo je i moralo biti bolje, smatraju predstavnici dva referendumska bloka i analitičari. Najveće zamjerke su na rad institucija. Smatraju da su građani donekle zadovoljniji, ali da je većina očekivala više.
Baletić: Društvena klima gora nego pred referendum
Reditelj, nekadašnji član Pokreta za nezavisnost, sada član Savjeta Građanske inicijative “21. maj” Branko Baletić uporedio je uspjeh Crne Gore za 19 godina nezavisnosti sa Jugoslavijom nakon Drugog svjetskog rata, koja je 1945. godine krenula iz pepela, a 20 godina kasnije bila jedna vrlo uvažena država, industrijski razvijena, koja je u svakom smislu funkcionisala.
“U neoporedivo lakšim okolnostima Crna Gora za 19 godina nije napravila pomak, nije iskoristila ključni trenutak i društveno povoljne okolnosti nakon referenduma. Nije se krenulo u reforme, nije se krenuo u rad institucija i njihovo učvršćivanje. I kada saberete 19 godina, ja bih rekao da je to mali, nikakav rezultat, čak bih rekao da je društvena klima gora nego pred referendum”, kaže Baletić.
Razlozi za to su, smatra Baletić, nefunkcionisanje institucija, partokratija.
“Ne može se sve baš svaliti na neuke političare, tu je i nedostatak građanske svijesti njenih stanovnika. To su razlozi koji ne pružaju veliku nadu da ćemo iduće godine baš svećano obilježiti 20 godina nezavisnosti”, kazao je on.
Ne vjeruje da će mnogo više biti urađeno u vezi sa ulaskom u Evropsku uniju (EU).
“Na sceni je po meni jedna vrsta puzajućeg, ali razarajućeg revizionizma, koji može poslije 20 godina dovesti u pitanje i sam referendum. Ni u kom slučaju nema zadovoljstva onim što je postignuto”, kazao je Baletić.
Popović: Očekivanja iznevjerena, Crna Gora izgubila suverenost u odlučivanju
Jedan od lidera Bloka za zajedničku državu 2006. godine Predrag Popović za Portal RTCG kaže da se Crna Gora navikla na potpunu nezavisnost, ali da je danas u odlučivanju mnogo manja nego što je bila u vrijeme zajedničke države sa Srbijom.
“I to je ono što bi se možda moglo nazvati miranje sa jednom činjenicom koja u dobrom dijelu Crne Gore nije bila po volji prije 19 godina iz razloga koji su postali vidljivi i ovoj drugoj polovini koja to nije željela ni da čuje ni da vidi u trenutku kada je referendum sprovođen. Dakle, Crna Gora jeste dobila nezavisnost u formalno-pravnom smislu, to je bila želja one polovine Crne Gore koja je za to i glasala, ali je s druge strane izgubila suverenost u odlučivanju i ona je danas mnogo manja nego što je to bila čak i u vrijeme zajedničke države sa Srbijom ili u onim prošlim vremenima dok je postojala ona velika Jugoslavija”, kaže Popović.
On ističe da je između dvije krajnosti, proteklih 19 godina, Crna Gora prolazila kroz mnoge faze.
“Naravno da ima stvari koje su istinite, koje bi se nesumnjivo desile da Crna Gora nije promijenila svoj državnopravni status, jer jedna lažna teza da je Crna Gora povratila svoju državnost ne pije vodu iz prostog razloga što je Crna Gora tu državnost imala, samo što je dio te državnosti prenosila na prethodne države, veliku Jugoslaviju ili Saveznu Republiku Jugoslaviju kasnije, odnosno državnu zajednicu Srbije i Crne Gore”, kaže Popović.
Onog trenutka kada je postigla potpunu samostalnost u pravnom smislu, Crna Gora je, kaže Popović, ispunila snove jednog dijela Crne Gore, ali s druge strane i najvećim dijelom njih razočarala.
“Jer je ono što su oni očekivali da će se desiti, a na što smo mi upozoravali tokom referendumske kampanje i kasnije, zapravo su problemi koji su bili vidljivi i ranije, ali niko nije želio da ih vidi. Tako da, između tog velikog ostvarenja sna za jedne, očekivanja i kasnije velikog razočanja, protekle su i ovih 19 godina. Nemam nikakvu sumnju da tek ono što nas čeka u budućnosti će razočaranje samo povećati iz orostog razloga što vidimo na šta liči EU, kojoj Crna Gora nesumnjivo teži ”, kaže Popović.
Za Popovića je frapantna činjenica da u Crnoj Gori ne postoji ni jedna euroskeptična stranka, kao ni stranke koje se protive ulasku Crne Gore u EU.
“A tamo nas ne čeka ono zbog čega su pobornici nezavisnosti tako grlato zagovarali nezavisnost na referendumu od prije 19 godina, nego upravo suprotno. Dakle, potpuni gubitak i ono malo suverenosti koje su imale još dok je Crna Gora živjela u zajednici sa Srbijom i drugim državama prethodne Jugoslavije”, kazao je on.
Naglašava da je ostvaren san bivšeg predsjednika Mila Đukanovića.
“Zato što je njegov san od početka bio, ne Crna Gora kao slobodna država, nego Crna Gora kao privatna država njega i ekipe koja je gospodarila i mešetarila Crnom Gorom punih 20 godina. Ali s druge strane nisu pobijedili oni koji su glasali za tu Crnu Goru verujući u lažni narativ Đukanovića da je zapravo njegov cilj bio da Crnu Goru oslobodi od viševjekovnog ropstva čime su pravdali tu svoju veliku ideju”, kaže Popović.
Ističe da su očekivanja bila velika i da su mnoga iznevjerena.
“Ne vidim neku svjetliju budućnost Crne Gore u narednom periodu, ali to nam je što nam je. Što kažu, tražili smo, gledajmo”, zaključio je Popović.
Bešić: Moglo je i moralo biti bolje
Profesor Fakulteta političkih nauka Miloš Bešić kaže da nema sumnje da je 19 godina nakon referenduma podrška nezavisnosti Crne Gori značajno veća te da je mali broju njih koji bi eventualno tražili povratak Crne Gore pod okrilje Srbije.
“Kad je reč o ostvarivanju nezavisnosti, naprosto u vremenu kada se opredeljivala javnost Crne Gore i kada je bio referendum, stanovišta su bila podeljena. Dobar dio građana je smatrao da Crna Gora treba da ostane u zajednici sa Srbijom. Nešto veći broj građana je smatrao da treba da ima nezavisnost, ali sada je prošlo 19-20 godina i nakon svog tog vremena nemam sumnje da je sada, ako ništa drugo, podrška nezavisnosti Crnoj Gori značajno veća. Znači u manjem broju njih koji bi eventualno tražili povratak Crne Gore pod okrilje Srbije ili u nekoj vrsti zajednice sa Srbijom”, kaže on.
Kad je riječ o rezultatima nezavisne Crne Gore od 2006. godine, ja smatra da većina građana može biti biti zadovoljna rezultatima, ali je to moglo i moralo mnogo bolje.
“Neka očekivanja jesu ostvarena, nema nikakve sumnje, ali mislim da su građani, naročito oni koji su, podržavali nezavisnost, očekivali više, i da su zapravo, u čitavom tom periodu od nezavisnosti do danas, dva ključna politička aspekta definisala stvarnost. Prvo, to su proizvodnje oštrih podjela na bazi referendumskih rezultata sve do pada Demokratske partije socijalista od 2006. do 2020. godine, a nakon toga intenzivna politička nestabilnost i ne naročito impresivno snalaženje vlasti koje su došle nakon DPS-a. Dakle, drugim riječima, politička nestabilnost”, smatra Bešić.
Po njegovom mišljenju, institucije nisu dovoljno osnažene da mogu da ispunjavaju svoje funkcije na način na koji je to predviđeno i na način koji građani očekuju.
“Mislim da je dinamika pristupanja Evropskoj uniji, ukoliko se izuzme zadnja godina, dvije, bila nedovoljno brza. Kada je riječ o političkim aspektima, nema sumnje da bez obzira na smenu vlasti 2020. godine, što uvek imamo partizaciju, politizaciju i prije svega, ajde tako da kažem, pokušaje manje ili više uspješnog partijskog zarobljavanja institucija”, kaže Bešić.
Kada se pogledaju ekonomski podaci, prema njegovim riječima, nema nikakve sumnje da su rast BDP-a i strane direktne investicije kao dva ključna indikatora zabilježili dobar rast do 2013. godine.
“Nakon toga smo imali usporavanje. U posljednjih godinu-dvije imamo snažan rast BDP-a, smanjenje stope nezaposlenosti, povećanje prosječnih plata i penzija. Međutim, očito je da građani i na sve te ekonomske benefite danas imaju prilično izražene kritike prije nego neku vrstu zadovoljstva. Tako da, suma-sumarum, vratiću se na kvalifikaciju moju koju sam iznio, a to je da su građani donekle zadovoljniji, ali mislim da je većina građana Crne Gore očekivala više i očekivala bolje”, zaključio je Bešić.
Grubač: Crna Gora zaista državnost ali nema nezavisnost
Predsjednik NVO Centar realne politike Vojin Grubač smatra da bi Dan državnosti, 13. jul, trebalo da bude centralni događaj države, jer “Crna Gora zaista ima državnost, ali nema nezavisnost”, niti će je, kako je rekao, imati. Ističe da su oni koji su “zaslužni” za uspjeh referenduma 2006. godine, ujedno zaslužni i za sistematsko razaranje Crne Gore.
“Status Crne Gore 19. godina poslije sticanja nezavisnosti je takav da je ona neupitno međunarodno priznata država, kojoj će nezavisnost biti nedokučiva kategorija. Zato naziv praznika “Dan nezavisnosti”, u sebi sadrži krupnu iluziju nepostojeće kategorije državne “nezavisnosti”, koja predstavlja očiglednu sistemsku grešku”, kaže Grubač.
Umjesto da bude država slobodnih i srećnih građana, Crna Gora je, kaže Grubač, za vrijeme vladavine Đukanovića bila platforma za kolosalni šverc cigareta i kokaina.
“I ne samo to, već i režiranih identitetskih konflikata koji su bili dimna zavjesa za skretanje pažnje sa tih nedozvoljenih radnji koje su služile za enormno bogaćenje, slobodno možemo reći: svirepe vladajuće klike”, kazao je on.
Pita da li se može uspješnom tretirati država iz koje se za vrijeme vladavine Đukanovića iselilo 220.000 njenih državljana.
“Gdje je vladala bezočna diskriminacija prilikom zapošljavanja ljudi, koji su proglašavani nepodobnim na ideološkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi? U kojoj se desilo 711 ubistava i gdje se statistički gledano jedan suicid dešavao svaki treći dan, i tako je bilo 30 godina? Ako uzmeno u obzir da je politička zaostavština Đukanovića: integrisanje pravosudnog i bezbjedonosnog sistema u kriminalne strukture, monopolističko stvaranje: farmaceutskog, bankarskog, trgovačkog i građevinskog kartela, ali i milijarde dolara na tajnim računima ljudi koji su bili bliski vrhu njegove vlasti, dobro bi bilo da Đukanović krajnje negativno ocijeni trodecenijski period svoje vladavine, umjesto što građane zamajava ispraznim demagoškim floskulama koje nemaju nikakvu vrijednost”, kaže Grubač.
Zbog svega ovoga, ističe predsjednik NVO Centar realne politike, ipak bi Dan državnosti 13. jul trebao biti centralni događaj države, jer, kako smatra, “Crna Gora zaista ima državnost ali nema nezavisnost, niti će je imati”.
“Dovoljno je Đukanović “vješao makarone na uši” ljudima, da više nema potrebe za tom praksom. Pri čemu, uopšte nije sporno obilježavanje svih praznika koji su definisani zakonima države, pa i ovoga koji slijedi. Samo što je fakt da neki od njih imaju svečarski, a neki traumatični karakter jer su oni koji su “zaslužni” za uspjeh referenduma 2006. godine, ujedno zaslužni i za sistematsko razaranje Crne Gore poslije tog datuma – i njeno pucanje po svim šavovima”, zaključio je Vojin Grubač.
