Premijerom monodrame „Pohvala ludosti“ u dvorani Park su obilježena dva jubileja, 40 godina Hercegnovskog pozorišta i 40 godina umjetničkog rada glumca Milovana Mića Lalovića.
Oba jubileja, kao i komad urađen po djelu Erazma Roterdamskog imaju zajedničkog imenitelja – ljubav prema pozorištu, a to je ono što su sinoć zajedno slavili publika i Hercegnovsko pozorište.
Na ovaj način su zaokruženi ovogodišnji programi u čast Dana oslobođenja i Dana opštine Herceg Novi, na tačno 40 godina od prve premijere Hercegnovskog pozorišta – 31. oktobra 1984. godine u sali Osnovne škole „Milan Vuković“ odigrane su „Stilske vježbe“ Rejmona Kenoa u režiji Momira Mićunovića.
Sa željom da obilježi četiri decenije u Hercegnovskom pozorištu, glumac Milovan Mićo Lalović je uradio adaptaciju teksta holandskog humaniste i filozofa sa početka 16. vijeka, sažimajući u jednočasovni komad suštinu čuvenog renesansnog djela.
Uloga Ludosti za sedamdesettrogodišnjeg glumca bila je emotivna i zahjevna, a nastojao je da, vjerno originalnom tekstu, kroz riječi glavne junakinje osvijetli ljudske slabosti i uputi kritike na račun tadašnjeg, ali i današnjeg društva.
„Tekst je za mene bio veoma interesantan, ali doći do toga šta je on htio da kaže nije bilo lako, to me je najviše zaintrigiralo. Što sam više čitao, sve sam više ulazio u srž i na kraju sam vidio da je 16. vijek zapravo 21. vijek. Sve ono što je bilo tada tako je i sada, samo što sada nisu kraljevi, barem ne kod nas, nego su predsjednici, nisu dvorjani nego su ministri, ali je sve ostalo isto. Htio sam da na kraju svog pozorišnog vijeka prikažem ono što pokazuje naše opšte stanje, ne samo kod nas u Crnoj Gori i regionu, nego svuda u svijetu“, istakao je Lalović nakon premijere.
Dio zanimljivog kostima Ludosti bila je i maska u renesansom duhu, tačnije dvije različite maske – jedna se smije, a druga je tužna. Kako objašnjava Lalović, prva prikazuje „male ljudske ludosti“, a druga je tu da pokaže neke veće ludosti oličene u slabostima i licemjerju koji upravljaju društvenim prilikama.
On je ove jubileje iskoristio da pošalje poruku da Hercegnovsko pozorište mora da živi: „Ja se nadam da će gradski oci vidjeti da Herceg Novom treba pozorište. Ako neki grad u Crnoj Gori treba da ima pozorište, to je Herceg Novi“.
Adaptacija „Pohvale ludosti“ urađena je na način da sažima suštinu ovog višeslojnog djela, čija su tema slabosti koje proizilaze iz ljudske prirode, ističe rediteljka, Slađana Vujović, koja je odabrala i muziku.
„Nekoliko vijekova prije bilo kakve najave razvoja psihološke nauke, Erazmo Roterdamski pokazuje izuzetno, duboko razumijevanje ljudske psihologije. Ona je ostala nepromijenjena, samo možemo reći da su te slabosti koje dovode do loših rezultata kao što su pohlepa, vlastoljublje, samovolja, dovele do društvene situacije u kojoj je sve to prihvaćeno ili prihvatljivo ukoliko je dobro upakovano, ili, kao što on kaže – ukoliko nemaš savjesti, onda te ništa ne može pogoditi“, kazala je Vujović.
Osvrćući se na jubilej, ona je Hercegnovsko pozorište nazvala kontinuirano neostvarenim snom: „To je nešto što se dešava u pozadini i stalno se bori za opstanak, a ostvaruje ogroman broj produkcija. Ja se nadam da ono ima budućnost, i to kao gradsko pozorište“.
Predsjednica Upravnog odbora Hercegnovskog pozorišta, Vitka Vujnović podsjetila je na četiri decenije Pozorišta, tokom kojih su imali 60 premijera, mnogo igranja i u mnogim gradovima, mnogo nagrada. Pojasnila je da je hercegnovska „Pohvala ludosti“ zapravo posveta i pohvala finoj, kreativnoj, ljudskoj ludosti koja teatar na svim meridijanima, pa i u Herceg Novom, čini živim.
„Ona je pohvala spremnosti da se u Hercegnovskom pozorištu uhvatimo u koštac sa nedostajanjem – krova nad glavom, od kada nismo u Palati Burovina, nedostajanjem sredstava koja nikada ne dosegnu zamah naših zamisli, mada, istini za volju pristižu u izvjesnoj mjeri, nedostajanjem tehnike koja bi učinila raskošnijim naše projekte… Pohvala je svima koji su istrajavali i istrajavaju u njegovanju teatra koji svuda živi u vremenu u kome jeste i kakvo jeste, ali nalazi bezbroj načina da nas suoči sa prošlošću, sa sadašnjim i budućim vremenom, i to čini snažno, upečatljivo i iskreno, u svim bojama. Ponekad nezaboravno! Konačno, ako su jubileji prilika da izdvojimo zajednički imenitelj naših 40 godina, onda je to bez dileme ljubav“, istakla je Vujnović.
Vujnović je uputila riječi zahvalnosti na prvom mjestu publici, glumcima, svima „koji žive ili su živjeli stvarajući Pozorište kakvo Herceg Novi zaslužuje, pripremajući ga za bolji i sigurniji status Gradskog pozorišta, koji je odavno zaslužen, baš kao i stalna adresa na kojoj će Pozorište živjeti“.
„Uvjereni da su ove želje nevelike u odnosu na ljubav, radost, trud, pohvale i nagrade koje smo donosili jednako na zadovoljstvo publike, Pozorišta i Grada, podsticaćemo i dalje njihovo ostvarenje“, poručila je Vujnović.
