Pod neobičnim, ali melodičnim imenom „Fafarikul” ispisala je emotivne i životne priče, crtice i anegdote hrvatska književnica Đurđica Čilić o kojima je prvi put slušala i hercegnovska publika na promociji u foajeu dvorane Park. U razgovoru sa profesoricom Snežanom Mirković, moderatorkom programa, Čilić je sa nevjerovatnom energijom i emocijom pričala o svojoj zbirci šarolikih anegdota koje su, kao i život, nekada duhovite, nekada potresne i razočaravajuće, ali iznad svega iskrene.
„Fafarikul”, naziv lijepog, razgranatog sredozemnog drveta, autorki se, kao kaže „učinio kao zgodan i metaforičan“ da po njemu nazove svoju prvu knjigu.
„Čula sam da postoji drvo fafarikul, ali nisam znala kako izgleda. Ukucala sam na gugl i saznala da se to drvo, samo u našoj regiji, pojavljuje pod 10, 20 naziva. Jako dobro uspjeva, daje divan hlad i kako su rekli, korijenom se pušta duboko, duboko u tlo i to mi se, kao neka metafora, činilo zgodnim za naziv, iako se u knjizi nigdje više ne pominje fafarikul, već samo na naslovnici. Moje prvo guglanje fafarikula otvaralo je niz stranica na vikipediji ili drugim enciklopedijskim stranicama o drveću, a sada kada ukucam, prvi rezultat bude knjiga Đurđice Čilić. Tako da sam uspjela da osvojim riječ i da imam svoju”, kazala je Čilić.
Pojašnjava da je „Fafarikul” istovremeno sasvim privatna i lična priča, ali i priča koja govori o životnim temama i iskustvima.
„Mislim da na nju reaguju ljudi koji prepoznanju nešto svoje u onome što ja mislim da je jedinstveno, unikatno i da se zbilo samo meni. Literatura i računa na to da će neka sasvim privatna i neponovljiva priča funkcionisati kao univerzalna i da će to jezičko iskustvo, koje je artikulisani oblik životnog iskustva, biti nešto što nas tjera da čitamo jedni druge, upoznajemo, čak i one koji su različiti od nas po nekim osnovama”, kazala je Čilić.
U pričama o likovima koji su životni junaci, upleteno je mnogo ljubavi prema životu, književnosti, ljudima, neuništivoj vjeri u dobrotu i saosjećajnost i mnogo vedrine, pozitivizma. Pojašnjava da je „mračne teme pokušala ne prikazati mračno, ali ne tako da tešku životnu priču pretvori u anegdotu ili dramu u komediju”.
„To je bio moj način da se sa tim nosim. Sa dramatičnim slikama i situacijama koje sam doživjela jedino sam mogla izaći na kraj ako ih opišem sa nekom distancom, vedrinom, autoironijom i tako je zaokružim. To je moj književni postupak koji neosvješteno imam i koji se ponavlja u prvoj i drugoj knjizi koja je bila mnogo dramatičnija jer se u njoj rastajem sa svojom majkom koja ima karcinom. Nekada je nešto što nam je jako teško i što nas mori, lakše izdržati kada to verbalizujemo, na tome počiva i psihoterapija. Argument kojim se branim kada mi prijatelji kažu da je previše optimizma u mojim likovima, je da je ono što mi se dobro dogodilo, upravo ono što je mene učinilo boljom osobom. Ne vidim zašto bih pravila katalog loših iskustava kada je cijeli moj život, u onom pozitivnom aspektu, dug dobrim ljudima”, navodi autorka.
Premda je život ispunila porodicom i putovanjima, posebno kao profesor poljskog jezika i književnosti na univerzitetu u Zagrebu i Krakovu, prvi put je u Herceg Novom.
„Neobično je da sam uspjela živjeti skoro 50 godina na ovom prostoru bivše Jugoslavije, a da me put nije naveo ovdje. Zahvaljujući Danu Herceg Novog i direktorici Maslan, tu sam i tako mi je lijepo, tako se osjećam domaće kao da sam već puno puta bila što govori ipak o nekom zajedničkom kulturnom prostoru koji dijelimo iako smo granicama odvojeni”, zaključuje Čilić.
Promociju knjige „Fafarikul” organizovala je JU Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi uz podršku Sekretarijata za kulturu i obrazovanje, a u sklopu oktobarskih svečanosti povodom Dana grada.
