ako se na prvi pogled čini nepraktično, asfaltiranje se gotovo uvijek planira upravo za ljetnje mjesece – i to s vrlo dobrim razlogom. Znate li zašto?
ilustracijailustracija (Foto: screenshot/You Tube)
Gotovo svako od nas barem se jednom našao u prometnoj gužvi usred ljeta – zbog radova na cesti. I gotovo svako je tada postavio isto pitanje: zašto baš sada? Zašto baš kad su temperature najviše, ili baš kad smo krenuli na godišnji?
Iako se na prvi pogled čini nepraktično, asfaltiranje se gotovo uvijek planira upravo za ljetnje mjesece – i to s vrlo dobrim razlogom. Znate li zašto?
Temperatura je ključna
Naime, temperature zraka, podloge i vrućeg asfalta ključne su za postizanje pravilne zbijenosti i dugovječnosti novih prometnica, pa čak i zakrpa na cestama. Vrući se asfalt proizvodi na temperaturama između 130 i 160 stepeni Celzijusa. Zavisno o vremenskim uslovima i udaljenosti od asfaltne baze do lokacije projekta, asfalt se može ohladiti za tri do 15 stepeni.
Najvažniji faktor za uspješno zbijanje tako nije temperatura pri proizvodnji, već temperatura smjese na podlozi odmah nakon prolaska finišera. Vruća asfaltna smjesa obično dolazi na gradilište s temperaturom između 135 °C i 150 °C i postavlja se na pripremljenu podlogu strojevima za polaganje (finišerima).
Podloga mora imati najmanje 10 °C
Ako su temperatura zraka i podloge niže od preporučenih, smjesa se prebrzo hladi, stvrdnjava i postaje teško obradiva. U takvim uslovima gotovo je nemoguće postići potrebnu gustoću (95 % laboratorijski kontrolisane vrijednosti), a površina vrlo brzo počinje pucati i raspadati se.
Podloga mora imati najmanje 10 °C i biti u porastu, a preporučena ambijentalna temperatura takođe je najmanje 10 °C. Na to dodatno utiče i vjetar – što je veća brzina vjetra, to se asfalt brže hladi. Kiša i snijeg dodatno usporavaju radove jer snižavaju temperaturu smjese i onemogućuju kvalitetno prianjanje.
Poseban izazov predstavljaju tanji slojevi asfalta, koji se hlade mnogo brže od debljih. U uslovima niskih temperatura, zakrpe i tanje površine počinju se rasipati gotovo odmah po završetku radova.
Asfaltiranje – od aprila do oktobra
U SAD-u, Sveučilište Minesote i Ministarstvo prometa Minesote razvili su softver “Cool Pave”, koji izvođačima omogućuje izračun koliko vremena imaju za pravilno zbijanje smjese na temelju temperatura zraka, podloge i asfalta, kao i brzine vjetra. Pokazalo se da se već na temperaturama zraka ispod 10 °C i vjetru od 8 km/h znatno smanjuje raspoloživo vrijeme za rad.
Stoga, izvođači širom svijeta, pa i u regiji, asfaltiranje planiraju u periodu od aprila do oktobra, kada su vremenski uslovi optimalni.
Zaključno, zimsko asfaltiranje nosi visok rizik od tehničkog neuspjeha, što dugoročno znači više pukotina, kraći vijek trajanja ceste i povećane troškove sanacije. Zbog toga se asfalt, osim u hitnim slučajevima, polaže isključivo u toplijim mjesecima – kada je kvalitet moguć i isplativ.
Zašto se ne može asfaltirati zimi?
Nema sumnje da oštra hladnoća i jaki zimski vjetrovi mogu imati negativan uticaj na asfaltiranje. Najuglednije firme koje se bave asfaltiranjem, poput Surface Solutions iz Kembridža, Massachusetts, ističu da je najbolje izbjegavati veće radove tokom zimskih mjeseci. Postoji nekoliko složenih razloga zbog kojih se asfaltiranje zimi u pravilu ne preporučuje.
Temperatura tla
Asfalt na hladnoj podlozi teško zadržava toplinu, što otežava pravilno sabijanje. Temperatura tla koje podupire kolnik ključna je za uspješnu ugradnju asfalta. Ako je tlo prehladno, asfalt se neće pravilno vezati za podlogu, što može stvoriti slabu tačku u kolniku.
Dodatno, kada noćna temperatura padne ispod nule, a danju ponovno poraste, dolazi do pojave poznate kao “termičko pucanje”. To se događa kada se led koji se stvorio na površini asfalta preko dana otopi, a zatim se ponovo zaledi tokom noći. Ovo širenje i skupljanje uzrokuje sitne pukotine koje s vremenom mogu prerasti u veća oštećenja.
Debljina sloja
Na prehladnom tlu teško je postići preporučenu debljinu sloja asfalta. Tanja debljina povećava rizik od pucanja i bržeg propadanja kolnika u budućnosti.
Čak i ako su svi materijali pravilno postavljeni, zimi se mogu javiti dodatni izazovi. Na primjer, ralice za snijeg mogu oštetiti novo asfaltirane površine ako se ne koriste pažljivo. So i druga hemijska sredstva za odmrzavanje mogu korodirati asfalt i uzrokovati njegovu prijevremenu propast.
Nedostatak sunčeve svjetlosti
Sunčeva svjetlost ključna je za pravilno stvrdnjavanje asfalta. Bez nje, asfalt se ne stvrdnjava kako treba i postaje podložniji pucanju i drugim vrstama oštećenja.
Jednostavno rečeno, sunčeva svjetlost usporava hlađenje asfalta. Ako se asfalt prebrzo ohladi, može popucati i izgubiti svoju nosivost.
Temperatura vazduha
Temperatura vazduha takođe snažno utiče na asfalt. Hladan zrak može učiniti asfalt krhkim i lomljivim. Brzina vjetra i niska temperatura dodatno otežavaju zadržavanje topline na svježe postavljenoj asfaltnoj površini, što može dovesti do njezinog prijevremenog propadanja.