Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije održao je sinoć u hramu Svetog Spasa na Toploj predavanje na temu „Sveta Zemlja u našim srcima.“ Od 9:00 sati Mitropolit će služiti Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu na Toploj.
Ovo predavanje bilo je prožeto živim primjerima istinskog pokajanja, svetitelja koji su se podvizavali na blagoslovenoj i osvećenoj palestinskoj zemlji. Sveta Zemlja osvećena je Spasiteljevim stopama, Njegovim spasonosnim stradanjima i vaskrsenjem, zbog čega ona privlači mnoge nekom čudesnom blagodaću, kazao je Joanikije.
-Takvo iskustvo imamo i mi sa svetim mjestima i kod nas, a kamo li u Palestini gdje je Gospod ta mjesta obilježio svojim životom, rekao je Mitropolit i podsjetio između ostalog na Goru kušanja, na kojoj sada „nekako i sami osjetimo da tu i dalje nije baš lako opstati“.
Ukazujući na sva blagoslovena mjesta Svete Zemlje, Visokopreosvećeni Mitropolit je naglasio da čitajući u ove dane posta Pokajni kanon Svetog Andreja Kritskog, možemo na jedan tajanstven način hodočastiti ovim čudesnim mjestima i doživiti njihovu silu, iako tijelom tu nismo prisutni.
-Međutim, ukoliko nam se i otvori put da pohodimo takva mjesta, to nikako ne smijemo činiti bez posebnog straha Božijeg i ljubavi. Mnogi naši sveti preci su smatrali za posebnu milost i blagoslov, kada ih Gospod udostoji da hodočaste Svetom Zemljom, napominje Mitropolit i dodaje da je tu prije svih naš Sveti Sava. Ne samo da je pohodio Svetu Zemlju, nego je darivao mnoge manastire, vraćao dugove manastirima koji su bili jako ugroženi i obnavljao duhovni i monaški život u njima.
Brigu o svetinjama Svete Zemlje projavljivali su i drugi naši svetitelji, patrijarsi i episkopi, podsjeća Mitropolit i napominje da „nikako ne smijemo zaboraviti da su srpski monasi preko sto godina držali manastir Svetoga Save Osvećenog“, te još duže „upravljali i manastirom Svetoga Arhangela Mihaila pored hrama Vaskrsenja Hristovog“.
U nastavku predavanja, Mitropolit Jonaikije je ukazao na mogućnosti koje nam je Gospod podario. Naime, moguće je da „na duhovan način budemo prisutni u Svetoj Zemlji, kao što može biti, nažalost, da neko hodočasti po Svetoj Zemlji, ali da ne doživi iznutra tu duhovnu blagodat, jer se nije duhovno pripremio“. S tim u vezi, Mitropolit podsjeća da je vrijedno pomena, to da su naši stari preci znali „da se dobro pripreme prije nego što odu u Svetu Zemlju na hadžiluk“. Oni su znali da poste neko vrijeme pred odlazak, da se ispovijede i porazgovaraju sa nekim o tome šta sve mogu obići, ali su znali kao i naši čestiti preci, da izdvoje, pripreme s ljubavlju i ostave po neki prolog.
-Divno je kada naši ljudi pomažu Svetu Zemlju i „time pokazujemo brigu o našim korijenima. Naši korijeni nisu samo ono što imamo u nacionalnom pogledu, već i ono što imamo u duhovnom pogledu“, a upravo ti duhovni korjeni jesu i pretežniji. Jedinstvo Pravoslavne vjere i pripadnost jednoj Crkvi kao istinskoj porodici, osjećamo ne samo kada pohodimo Jerusalim, već i kada hodočastimo i pohodimo svetinje drugih pomjesnih crkvava. Odemo u Rusiju, odemo u Bugarsku, Gruziju, Rumuniju i obogatimo se svuda, zato što je to jedna vjera, jedno je bogosluženje, jedna Liturgija, iste su Svete Tajne, ista je i duhovnost, iako ona ima neke nacionalne oznake, zbog jezika, zbog različitih predanja, ali je to isto bogatstvo veliko, zaključio je Mitropolit.
On je poručio da smo prizvani „da se obogatimo našim razlikama, jer one mogu da doprinesu bogatstvu našega života, ako smo u ljubavi“.
Izvor: Srpska pravoslavna crkva topaljsko hercegnovska